tiki
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
tiki

hhhhhhhhh
 
HomeHome  PortalPortal  SearchSearch  Latest imagesLatest images  games  RegisterRegister  Log in  

 

 Test test test

Go down 
AuthorMessage
Admin
Admin
Admin
Admin


Posts : 16
Join date : 2012-11-08
Age : 40

Test test test Empty
PostSubject: Test test test   Test test test EmptyWed Nov 21, 2012 1:19 pm

Original:

Oslonio sam se na meki nanos snijega, puštajući da se suhi prah oblikuje pod mojom težinom. Koža mi se ohladila tako da je pristajala sa zrakom oko mene, i male komadiće leda sam osjetio pod kožom kao baršun.
Nebo iznad mene bilo je čisto, briljantno sa zvijezdama, na nekim mjestima sjajeći se plavičasto, na drugim žućkasto. Zvijezde su stvarale veličanstvene, vrludave oblike naspram crnog svemira – impresivan prizor. Nevjerojatno lijepo. Radije, trebalo je biti nevjerojatno. Bilo bi, kada bih bio sposoban istinski pogledati.
Nije mi bilo ništa bolje. Prošlo je šest dana, šest dana koliko sam se krio ovdje, u praznoj divljini Denalija, ali nisam bio ništa bliži slobodi nego onog trenutka kad sam prvi put uhvatio njen miris. Kada sam zurio u okićeno nebo, kao da je postojala prepreka između njegove ljepote i mojih očiju. Prepreka je bila lice, neosobito ljudsko lice, ali jednostavno ga nisam uspio istjerati iz uma.
Čuo sam približavanje misli, prije nego sam čuo korake koji su ih pratili. Zvuk kretanja bio je samo nerazgovijetan šapat po prahu. Nisam bio iznenađen što me Tanya pratila do ovdje. Znao sam da je prevrtala po ovom razgovoru prošlih dana, odgađajući ga sve dok nije bila sigurna što želi reći.
Pojavila se u videokrugu pedesetak metara od mene, živahno skočivši na vrh crne stijene i tamo održavajući ravnotežu. Tanyina koža bila je srebrna pod svjetlosti zvijezda, a njene duge kovrče inače blijede, poprimile su ružičastu boju. Žute oči zablještale su nakon što me locirala napola zakopanog u snijegu, u usne su joj se polako razvukle u smiješak. Izvrsno. Kada bih je mogao vidjeti. Uzdahnuo sam.
Čučnula je, prsti su joj doticali kamen, i tijelo joj se savilo.
Topovska kugla, pomislila je.
Bacila se u zrak; oblik tijela joj je postao tamna, uvijena sjena kada se graciozno ispružila između mene i zvijezda. Savila se u kuglu nakon što je srušila nasip snijega pored mene. Mećava snijega podigla se oko mene. Zvijezde su se zatamnile kada sam se našao duboko zakopan u meke kao perje ledene kristale.
Ponovno sam uzdahnuo, ali se nisam pomaknuo da se iskopam. Crnoća ispod snijega nije ni pogoršala ni poboljšala pogled. I dalje sam vidio isto lice.
''Edward?''
Onda je snijeg ponovno poletio, kad me Tanya brzo otkopala. Maknula mi je snijeg s nepomičnog lica, izbjegavajući me pogledati u oči.
''Oprosti'', promrmljala je. '' Šalila sam se''.
''Znam. Bilo je smiješno.''
Usne su joj se savile.
''Irina i Kate su rekle da te trebam ostaviti na miru. Misle da ti idem na živce.''
''Uopće ne'', uvjerio sam je. '' Naprotiv, ja sam taj koji je nepristojan – grozno nepristojan. Zbilja mi je žao.''

Ideš kući, zar ne? Pomislila je.
''Nisam još... posve... odlučio.''
Ali ne ostaješ ni ovdje. Sad su joj misli bile sjetne, žalosne.
''Ne. Izgleda da ne...pomaže.''
Napravila je grimasu. ''Moja krivnja, zar ne?''
''Naravno da ne,'' glatko sam izlagao.
Ne budi džentlmen.
Nasmijao sam se.
Radim ti neugodnosti, optužila se.
''Ne.''
Podigla je jednu obrvu, izraz tolike sumnje da sam se morao nasmijati. Jedan kratak osmijeh, praćen još jednim uzdahom.
''Uredu,'' priznao sam. ''Pomalo.''
I ona je uzdahnula i stavila ruke pod bradu. Misli su joj bile razočarane.
''Tisuću puta si ljepša od zvijezda, Tanya. Naravno, ti si posve svjesna toga. Nemoj dopustiti da ti moja tvrdoglavost potkopa samopouzdanje.'' Zacerekao sam se nevjerojatnosti toga.
''Nisam navikla na odbijanje'' progunđala je i napućila donju usnu.
''Naravno da nisi,'' složio sam se, i pokušao s malo uspjeha blokirati naviranje njenog sjećanja o uspješnim osvajanjima. Većinom je preferirala ljudske muškarce – prvo, bilo ih je mnogo više, s dodatkom da su bili meki i topli. I uvijek požudni, definitivno.
''Smrtnici'', zezao sam je, nadajući se da ću prekinuti slike koje su joj izvirale iz glave. Namrštila se, svijetleći zubima. ''Originalni.''
Suprotno Carlisleu, Tanya i njene sestre su polako otkrivale savjest. Na kraju, njihova sklonost ljudskim muškarcima ih je okrenula od krvoprolića. Sada su muškarci koje su voljele...živi.
''Kada si se pojavio ovdje,'' polako je rekla. ''Pomislila sam da ...''
Znao sam što je pomislila. I mogao sam pogoditi što je osjećala. Ali trenutno nisam bio u najboljem stanju za analitička promišljanja.

''Pomislila si da sam se predomislio.''
''Da.'' Namrštila se.
''Užasno mi je žao što se poigravam s tvojim očekivanjima, Tanya. Nisam htio – nisam mislio. Samo je to što sam ih napustio...u žurbi.''
''Da ne pretpostavljam da ćeš mi reći zašto...?''
Savio sam noge pod ruke i jako se prignuo. ''Ne želim pričati o tome.''
Tanya, Irina i Kate bile su jako dobre u životu za koji su se opredijelile. U nekim pogledima bolje čak i od Carlislea. Unatoč suludoj blizini koju su si dopuštale s onima – koji su im nekoć bili – plijen, nisu radile pogreške. Bio sam previše posramljen da priznam Tanyi svoju slabost.
''Problemi s ženama?'', pogodila je ignorirajući moje opiranje. Ispustio sam turoban osmjeh. ''Ne na način na koji misliš.''
''Onda je zašutila.'' Slušao sam joj misli dok je prelazila kroz različita pogađanja, pokušavajući protumačiti značenje mojih riječi.

''Nisi ni blizu'', rekao sam joj.
''Jedan nagovještaj?'' pitala je.
''Molim te, pusti to, Tanya.''
I dalje je bila tiho, spekulirajući. Ignorirao sam je, uzaludno pokušavajući razaznati zvijezde. Odustala je nakon tihog trenutka, i misli su joj poprimile drugi pravac. Kamo ćeš otići, Edwarde, kada odeš? Nazad Carlisleu?
''Ne znam baš, '' prošaptao sam.
Kamo ću otići? Nisam mogao zamisliti nijedno mjesto na svijetu koje bi me interesiralo. Nije bilo ništa što sam htio vidjeti ili raditi. Jer, bez obzira kamo otišao, neću ići prema nikamo – bježat ću.
Mrzio sam to. Kada sam postao takva kukavica?
Tanya je prebacila svoju tanku ruku oko mojih ramena. Ukočio sam se, ali nisam ustuknuo od dodira. Nije ovo shvaćala kao ništa više od prijateljske utjehe. Većinom. ''Mislim da ćeš se vratiti,'' rekla je glasom koji je još samo malo nagoviještao njen davno izgubljen ruski naglasak. Bez obzira što je...ili tko je...taj tko te lovi. Suočit ćeš se s njim. Ti si taj tip.
Misli su joj se podudarale s riječima. Pokušao sam prigrliti viziju sebe koju je nosila u glavi. Onu koja se suočava sa stvarima. Bilo je ugodno ponovno razmišljati o sebi na taj način. Nikad nisam sumnjao u svoju hrabrost, svoju sposobnost da se suočim s teškoćama, prije tog užasnog sata biologije u srednjoj školi, tako nedavnog.
Poljubio sam je u obraz, brzo se povlačeći nakon što je stisnula lice uz moje, usne su joj se opet namrštile. Tužno se smješkala mojoj brzini.
''Hvala ti, Tanya. Trebao sam to čuti.''
Misli su joj poprimile jadan ton. ''Dobrodošao si, valjda. Želim samo da budeš razumniji, Edward.''
''Oprosti, Tanya. Znaš da si predobra za mene. Ja još... samo nisam našao ono što tražim.''
''Pa, ako odeš prije nego te još jednom vidim...zbogom, Edward.''
''Zbogom, Tanya.'' Kada sam rekao te riječi, mogao sam vidjeti. Mogao sam se vidjeti kako odlazim. Da sam dosta snažan da s vratim na jedinom mjesto gdje sam želio biti. ''Hvala, još jednom.''
Bila je na nogama u jednom brzom pokretu, i onda je otrčala, klizeći preko snijega tako brzo da joj stopala nisu imala vremena stati u snijeg, nije ostavila tragove za sobom.
Usne su mi se izvile u razočaranju. Nisam volio nanositi Tanyi bol, iako joj osjećaji nisu bili duboki, posve nevini, i u svakom slučaju, ne neki koje bih mogao uzvratiti. I dalje se nisam uopće osjećao kao džentlmen.
Položio sam bradu na koljena i nastavio gledati u zvijezde i uhvatio se kako sam nemiran što sam sam.
Znao sam da bi me Alice vidjela kako se vraćam kući, da bi rekla ostalima. To bi ih usrećilo – ponajviše Carlislea i Esme. Ali zagledao sam se još malo u zvijezde, pokušavajući vidjeti prijašnje lice u glavi. Između mene i briljantnih svjetala na nebu, par zbunjenih čokoladno-smeđih očiju me gledao, i činilo se kao da pitaju, što ova odluka znači za njih. Naravno, nisam bio siguran, je li to bila informacija koju su njene znatiželjne oči tražile. Čak i u mašti, nisam mogao čuti njene misli. Oči Belle Swan nastavile su me ispitivati, i nesmetan pogled na zvijezde me i dalje ometao. S teškim uzdahom, odustao sam i ustao na noge. Ako budem trčao¸vratit ću se u Carlisleov auto za manje od sata...
U žurbi da vidim obitelj – i željno očekujući da budem Edward koji se suočava sa stvarima – potrčao sam preko zvjezdanog snježnog polja, ne ostavljajući tragove.
Back to top Go down
https://tikitiki.iftopic.com
Admin
Admin
Admin
Admin


Posts : 16
Join date : 2012-11-08
Age : 40

Test test test Empty
PostSubject: Re: Test test test   Test test test EmptyWed Nov 21, 2012 1:19 pm

A/a off

Admin wrote:
Original:

Oslonio sam se na meki nanos snijega, puštajući da se suhi prah oblikuje pod mojom težinom. Koža mi se ohladila tako da je pristajala sa zrakom oko mene, i male komadiće leda sam osjetio pod kožom kao baršun.
Nebo iznad mene bilo je čisto, briljantno sa zvijezdama, na nekim mjestima sjajeći se plavičasto, na drugim žućkasto. Zvijezde su stvarale veličanstvene, vrludave oblike naspram crnog svemira – impresivan prizor. Nevjerojatno lijepo. Radije, trebalo je biti nevjerojatno. Bilo bi, kada bih bio sposoban istinski pogledati.
Nije mi bilo ništa bolje. Prošlo je šest dana, šest dana koliko sam se krio ovdje, u praznoj divljini Denalija, ali nisam bio ništa bliži slobodi nego onog trenutka kad sam prvi put uhvatio njen miris. Kada sam zurio u okićeno nebo, kao da je postojala prepreka između njegove ljepote i mojih očiju. Prepreka je bila lice, neosobito ljudsko lice, ali jednostavno ga nisam uspio istjerati iz uma.
Čuo sam približavanje misli, prije nego sam čuo korake koji su ih pratili. Zvuk kretanja bio je samo nerazgovijetan šapat po prahu. Nisam bio iznenađen što me Tanya pratila do ovdje. Znao sam da je prevrtala po ovom razgovoru prošlih dana, odgađajući ga sve dok nije bila sigurna što želi reći.
Pojavila se u videokrugu pedesetak metara od mene, živahno skočivši na vrh crne stijene i tamo održavajući ravnotežu. Tanyina koža bila je srebrna pod svjetlosti zvijezda, a njene duge kovrče inače blijede, poprimile su ružičastu boju. Žute oči zablještale su nakon što me locirala napola zakopanog u snijegu, u usne su joj se polako razvukle u smiješak. Izvrsno. Kada bih je mogao vidjeti. Uzdahnuo sam.
Čučnula je, prsti su joj doticali kamen, i tijelo joj se savilo.
Topovska kugla, pomislila je.
Bacila se u zrak; oblik tijela joj je postao tamna, uvijena sjena kada se graciozno ispružila između mene i zvijezda. Savila se u kuglu nakon što je srušila nasip snijega pored mene. Mećava snijega podigla se oko mene. Zvijezde su se zatamnile kada sam se našao duboko zakopan u meke kao perje ledene kristale.
Ponovno sam uzdahnuo, ali se nisam pomaknuo da se iskopam. Crnoća ispod snijega nije ni pogoršala ni poboljšala pogled. I dalje sam vidio isto lice.
''Edward?''
Onda je snijeg ponovno poletio, kad me Tanya brzo otkopala. Maknula mi je snijeg s nepomičnog lica, izbjegavajući me pogledati u oči.
''Oprosti'', promrmljala je. '' Šalila sam se''.
''Znam. Bilo je smiješno.''
Usne su joj se savile.
''Irina i Kate su rekle da te trebam ostaviti na miru. Misle da ti idem na živce.''
''Uopće ne'', uvjerio sam je. '' Naprotiv, ja sam taj koji je nepristojan – grozno nepristojan. Zbilja mi je žao.''

Ideš kući, zar ne? Pomislila je.
''Nisam još... posve... odlučio.''
Ali ne ostaješ ni ovdje. Sad su joj misli bile sjetne, žalosne.
''Ne. Izgleda da ne...pomaže.''
Napravila je grimasu. ''Moja krivnja, zar ne?''
''Naravno da ne,'' glatko sam izlagao.
Ne budi džentlmen.
Nasmijao sam se.
Radim ti neugodnosti, optužila se.
''Ne.''
Podigla je jednu obrvu, izraz tolike sumnje da sam se morao nasmijati. Jedan kratak osmijeh, praćen još jednim uzdahom.
''Uredu,'' priznao sam. ''Pomalo.''
I ona je uzdahnula i stavila ruke pod bradu. Misli su joj bile razočarane.
''Tisuću puta si ljepša od zvijezda, Tanya. Naravno, ti si posve svjesna toga. Nemoj dopustiti da ti moja tvrdoglavost potkopa samopouzdanje.'' Zacerekao sam se nevjerojatnosti toga.
''Nisam navikla na odbijanje'' progunđala je i napućila donju usnu.
''Naravno da nisi,'' složio sam se, i pokušao s malo uspjeha blokirati naviranje njenog sjećanja o uspješnim osvajanjima. Većinom je preferirala ljudske muškarce – prvo, bilo ih je mnogo više, s dodatkom da su bili meki i topli. I uvijek požudni, definitivno.
''Smrtnici'', zezao sam je, nadajući se da ću prekinuti slike koje su joj izvirale iz glave. Namrštila se, svijetleći zubima. ''Originalni.''
Suprotno Carlisleu, Tanya i njene sestre su polako otkrivale savjest. Na kraju, njihova sklonost ljudskim muškarcima ih je okrenula od krvoprolića. Sada su muškarci koje su voljele...živi.
''Kada si se pojavio ovdje,'' polako je rekla. ''Pomislila sam da ...''
Znao sam što je pomislila. I mogao sam pogoditi što je osjećala. Ali trenutno nisam bio u najboljem stanju za analitička promišljanja.

''Pomislila si da sam se predomislio.''
''Da.'' Namrštila se.
''Užasno mi je žao što se poigravam s tvojim očekivanjima, Tanya. Nisam htio – nisam mislio. Samo je to što sam ih napustio...u žurbi.''
''Da ne pretpostavljam da ćeš mi reći zašto...?''
Savio sam noge pod ruke i jako se prignuo. ''Ne želim pričati o tome.''
Tanya, Irina i Kate bile su jako dobre u životu za koji su se opredijelile. U nekim pogledima bolje čak i od Carlislea. Unatoč suludoj blizini koju su si dopuštale s onima – koji su im nekoć bili – plijen, nisu radile pogreške. Bio sam previše posramljen da priznam Tanyi svoju slabost.
''Problemi s ženama?'', pogodila je ignorirajući moje opiranje. Ispustio sam turoban osmjeh. ''Ne na način na koji misliš.''
''Onda je zašutila.'' Slušao sam joj misli dok je prelazila kroz različita pogađanja, pokušavajući protumačiti značenje mojih riječi.

''Nisi ni blizu'', rekao sam joj.
''Jedan nagovještaj?'' pitala je.
''Molim te, pusti to, Tanya.''
I dalje je bila tiho, spekulirajući. Ignorirao sam je, uzaludno pokušavajući razaznati zvijezde. Odustala je nakon tihog trenutka, i misli su joj poprimile drugi pravac. Kamo ćeš otići, Edwarde, kada odeš? Nazad Carlisleu?
''Ne znam baš, '' prošaptao sam.
Kamo ću otići? Nisam mogao zamisliti nijedno mjesto na svijetu koje bi me interesiralo. Nije bilo ništa što sam htio vidjeti ili raditi. Jer, bez obzira kamo otišao, neću ići prema nikamo – bježat ću.
Mrzio sam to. Kada sam postao takva kukavica?
Tanya je prebacila svoju tanku ruku oko mojih ramena. Ukočio sam se, ali nisam ustuknuo od dodira. Nije ovo shvaćala kao ništa više od prijateljske utjehe. Većinom. ''Mislim da ćeš se vratiti,'' rekla je glasom koji je još samo malo nagoviještao njen davno izgubljen ruski naglasak. Bez obzira što je...ili tko je...taj tko te lovi. Suočit ćeš se s njim. Ti si taj tip.
Misli su joj se podudarale s riječima. Pokušao sam prigrliti viziju sebe koju je nosila u glavi. Onu koja se suočava sa stvarima. Bilo je ugodno ponovno razmišljati o sebi na taj način. Nikad nisam sumnjao u svoju hrabrost, svoju sposobnost da se suočim s teškoćama, prije tog užasnog sata biologije u srednjoj školi, tako nedavnog.
Poljubio sam je u obraz, brzo se povlačeći nakon što je stisnula lice uz moje, usne su joj se opet namrštile. Tužno se smješkala mojoj brzini.
''Hvala ti, Tanya. Trebao sam to čuti.''
Misli su joj poprimile jadan ton. ''Dobrodošao si, valjda. Želim samo da budeš razumniji, Edward.''
''Oprosti, Tanya. Znaš da si predobra za mene. Ja još... samo nisam našao ono što tražim.''
''Pa, ako odeš prije nego te još jednom vidim...zbogom, Edward.''
''Zbogom, Tanya.'' Kada sam rekao te riječi, mogao sam vidjeti. Mogao sam se vidjeti kako odlazim. Da sam dosta snažan da s vratim na jedinom mjesto gdje sam želio biti. ''Hvala, još jednom.''
Bila je na nogama u jednom brzom pokretu, i onda je otrčala, klizeći preko snijega tako brzo da joj stopala nisu imala vremena stati u snijeg, nije ostavila tragove za sobom.
Usne su mi se izvile u razočaranju. Nisam volio nanositi Tanyi bol, iako joj osjećaji nisu bili duboki, posve nevini, i u svakom slučaju, ne neki koje bih mogao uzvratiti. I dalje se nisam uopće osjećao kao džentlmen.
Položio sam bradu na koljena i nastavio gledati u zvijezde i uhvatio se kako sam nemiran što sam sam.
Znao sam da bi me Alice vidjela kako se vraćam kući, da bi rekla ostalima. To bi ih usrećilo – ponajviše Carlislea i Esme. Ali zagledao sam se još malo u zvijezde, pokušavajući vidjeti prijašnje lice u glavi. Između mene i briljantnih svjetala na nebu, par zbunjenih čokoladno-smeđih očiju me gledao, i činilo se kao da pitaju, što ova odluka znači za njih. Naravno, nisam bio siguran, je li to bila informacija koju su njene znatiželjne oči tražile. Čak i u mašti, nisam mogao čuti njene misli. Oči Belle Swan nastavile su me ispitivati, i nesmetan pogled na zvijezde me i dalje ometao. S teškim uzdahom, odustao sam i ustao na noge. Ako budem trčao¸vratit ću se u Carlisleov auto za manje od sata...
U žurbi da vidim obitelj – i željno očekujući da budem Edward koji se suočava sa stvarima – potrčao sam preko zvjezdanog snježnog polja, ne ostavljajući tragove.
Back to top Go down
https://tikitiki.iftopic.com
Admin
Admin
Admin
Admin


Posts : 16
Join date : 2012-11-08
Age : 40

Test test test Empty
PostSubject: Re: Test test test   Test test test EmptyWed Nov 21, 2012 1:19 pm

A/a on:

Admin wrote:
Original:

Oslonio sam se na meki nanos snijega, puštajući da se suhi prah oblikuje pod mojom težinom. Koža mi se ohladila tako da je pristajala sa zrakom oko mene, i male komadiće leda sam osjetio pod kožom kao baršun.
Nebo iznad mene bilo je čisto, briljantno sa zvijezdama, na nekim mjestima sjajeći se plavičasto, na drugim žućkasto. Zvijezde su stvarale veličanstvene, vrludave oblike naspram crnog svemira – impresivan prizor. Nevjerojatno lijepo. Radije, trebalo je biti nevjerojatno. Bilo bi, kada bih bio sposoban istinski pogledati.
Nije mi bilo ništa bolje. Prošlo je šest dana, šest dana koliko sam se krio ovdje, u praznoj divljini Denalija, ali nisam bio ništa bliži slobodi nego onog trenutka kad sam prvi put uhvatio njen miris. Kada sam zurio u okićeno nebo, kao da je postojala prepreka između njegove ljepote i mojih očiju. Prepreka je bila lice, neosobito ljudsko lice, ali jednostavno ga nisam uspio istjerati iz uma.
Čuo sam približavanje misli, prije nego sam čuo korake koji su ih pratili. Zvuk kretanja bio je samo nerazgovijetan šapat po prahu. Nisam bio iznenađen što me Tanya pratila do ovdje. Znao sam da je prevrtala po ovom razgovoru prošlih dana, odgađajući ga sve dok nije bila sigurna što želi reći.
Pojavila se u videokrugu pedesetak metara od mene, živahno skočivši na vrh crne stijene i tamo održavajući ravnotežu. Tanyina koža bila je srebrna pod svjetlosti zvijezda, a njene duge kovrče inače blijede, poprimile su ružičastu boju. Žute oči zablještale su nakon što me locirala napola zakopanog u snijegu, u usne su joj se polako razvukle u smiješak. Izvrsno. Kada bih je mogao vidjeti. Uzdahnuo sam.
Čučnula je, prsti su joj doticali kamen, i tijelo joj se savilo.
Topovska kugla, pomislila je.
Bacila se u zrak; oblik tijela joj je postao tamna, uvijena sjena kada se graciozno ispružila između mene i zvijezda. Savila se u kuglu nakon što je srušila nasip snijega pored mene. Mećava snijega podigla se oko mene. Zvijezde su se zatamnile kada sam se našao duboko zakopan u meke kao perje ledene kristale.
Ponovno sam uzdahnuo, ali se nisam pomaknuo da se iskopam. Crnoća ispod snijega nije ni pogoršala ni poboljšala pogled. I dalje sam vidio isto lice.
''Edward?''
Onda je snijeg ponovno poletio, kad me Tanya brzo otkopala. Maknula mi je snijeg s nepomičnog lica, izbjegavajući me pogledati u oči.
''Oprosti'', promrmljala je. '' Šalila sam se''.
''Znam. Bilo je smiješno.''
Usne su joj se savile.
''Irina i Kate su rekle da te trebam ostaviti na miru. Misle da ti idem na živce.''
''Uopće ne'', uvjerio sam je. '' Naprotiv, ja sam taj koji je nepristojan – grozno nepristojan. Zbilja mi je žao.''

Ideš kući, zar ne? Pomislila je.
''Nisam još... posve... odlučio.''
Ali ne ostaješ ni ovdje. Sad su joj misli bile sjetne, žalosne.
''Ne. Izgleda da ne...pomaže.''
Napravila je grimasu. ''Moja krivnja, zar ne?''
''Naravno da ne,'' glatko sam izlagao.
Ne budi džentlmen.
Nasmijao sam se.
Radim ti neugodnosti, optužila se.
''Ne.''
Podigla je jednu obrvu, izraz tolike sumnje da sam se morao nasmijati. Jedan kratak osmijeh, praćen još jednim uzdahom.
''Uredu,'' priznao sam. ''Pomalo.''
I ona je uzdahnula i stavila ruke pod bradu. Misli su joj bile razočarane.
''Tisuću puta si ljepša od zvijezda, Tanya. Naravno, ti si posve svjesna toga. Nemoj dopustiti da ti moja tvrdoglavost potkopa samopouzdanje.'' Zacerekao sam se nevjerojatnosti toga.
''Nisam navikla na odbijanje'' progunđala je i napućila donju usnu.
''Naravno da nisi,'' složio sam se, i pokušao s malo uspjeha blokirati naviranje njenog sjećanja o uspješnim osvajanjima. Većinom je preferirala ljudske muškarce – prvo, bilo ih je mnogo više, s dodatkom da su bili meki i topli. I uvijek požudni, definitivno.
''Smrtnici'', zezao sam je, nadajući se da ću prekinuti slike koje su joj izvirale iz glave. Namrštila se, svijetleći zubima. ''Originalni.''
Suprotno Carlisleu, Tanya i njene sestre su polako otkrivale savjest. Na kraju, njihova sklonost ljudskim muškarcima ih je okrenula od krvoprolića. Sada su muškarci koje su voljele...živi.
''Kada si se pojavio ovdje,'' polako je rekla. ''Pomislila sam da ...''
Znao sam što je pomislila. I mogao sam pogoditi što je osjećala. Ali trenutno nisam bio u najboljem stanju za analitička promišljanja.

''Pomislila si da sam se predomislio.''
''Da.'' Namrštila se.
''Užasno mi je žao što se poigravam s tvojim očekivanjima, Tanya. Nisam htio – nisam mislio. Samo je to što sam ih napustio...u žurbi.''
''Da ne pretpostavljam da ćeš mi reći zašto...?''
Savio sam noge pod ruke i jako se prignuo. ''Ne želim pričati o tome.''
Tanya, Irina i Kate bile su jako dobre u životu za koji su se opredijelile. U nekim pogledima bolje čak i od Carlislea. Unatoč suludoj blizini koju su si dopuštale s onima – koji su im nekoć bili – plijen, nisu radile pogreške. Bio sam previše posramljen da priznam Tanyi svoju slabost.
''Problemi s ženama?'', pogodila je ignorirajući moje opiranje. Ispustio sam turoban osmjeh. ''Ne na način na koji misliš.''
''Onda je zašutila.'' Slušao sam joj misli dok je prelazila kroz različita pogađanja, pokušavajući protumačiti značenje mojih riječi.

''Nisi ni blizu'', rekao sam joj.
''Jedan nagovještaj?'' pitala je.
''Molim te, pusti to, Tanya.''
I dalje je bila tiho, spekulirajući. Ignorirao sam je, uzaludno pokušavajući razaznati zvijezde. Odustala je nakon tihog trenutka, i misli su joj poprimile drugi pravac. Kamo ćeš otići, Edwarde, kada odeš? Nazad Carlisleu?
''Ne znam baš, '' prošaptao sam.
Kamo ću otići? Nisam mogao zamisliti nijedno mjesto na svijetu koje bi me interesiralo. Nije bilo ništa što sam htio vidjeti ili raditi. Jer, bez obzira kamo otišao, neću ići prema nikamo – bježat ću.
Mrzio sam to. Kada sam postao takva kukavica?
Tanya je prebacila svoju tanku ruku oko mojih ramena. Ukočio sam se, ali nisam ustuknuo od dodira. Nije ovo shvaćala kao ništa više od prijateljske utjehe. Većinom. ''Mislim da ćeš se vratiti,'' rekla je glasom koji je još samo malo nagoviještao njen davno izgubljen ruski naglasak. Bez obzira što je...ili tko je...taj tko te lovi. Suočit ćeš se s njim. Ti si taj tip.
Misli su joj se podudarale s riječima. Pokušao sam prigrliti viziju sebe koju je nosila u glavi. Onu koja se suočava sa stvarima. Bilo je ugodno ponovno razmišljati o sebi na taj način. Nikad nisam sumnjao u svoju hrabrost, svoju sposobnost da se suočim s teškoćama, prije tog užasnog sata biologije u srednjoj školi, tako nedavnog.
Poljubio sam je u obraz, brzo se povlačeći nakon što je stisnula lice uz moje, usne su joj se opet namrštile. Tužno se smješkala mojoj brzini.
''Hvala ti, Tanya. Trebao sam to čuti.''
Misli su joj poprimile jadan ton. ''Dobrodošao si, valjda. Želim samo da budeš razumniji, Edward.''
''Oprosti, Tanya. Znaš da si predobra za mene. Ja još... samo nisam našao ono što tražim.''
''Pa, ako odeš prije nego te još jednom vidim...zbogom, Edward.''
''Zbogom, Tanya.'' Kada sam rekao te riječi, mogao sam vidjeti. Mogao sam se vidjeti kako odlazim. Da sam dosta snažan da s vratim na jedinom mjesto gdje sam želio biti. ''Hvala, još jednom.''
Bila je na nogama u jednom brzom pokretu, i onda je otrčala, klizeći preko snijega tako brzo da joj stopala nisu imala vremena stati u snijeg, nije ostavila tragove za sobom.
Usne su mi se izvile u razočaranju. Nisam volio nanositi Tanyi bol, iako joj osjećaji nisu bili duboki, posve nevini, i u svakom slučaju, ne neki koje bih mogao uzvratiti. I dalje se nisam uopće osjećao kao džentlmen.
Položio sam bradu na koljena i nastavio gledati u zvijezde i uhvatio se kako sam nemiran što sam sam.
Znao sam da bi me Alice vidjela kako se vraćam kući, da bi rekla ostalima. To bi ih usrećilo – ponajviše Carlislea i Esme. Ali zagledao sam se još malo u zvijezde, pokušavajući vidjeti prijašnje lice u glavi. Između mene i briljantnih svjetala na nebu, par zbunjenih čokoladno-smeđih očiju me gledao, i činilo se kao da pitaju, što ova odluka znači za njih. Naravno, nisam bio siguran, je li to bila informacija koju su njene znatiželjne oči tražile. Čak i u mašti, nisam mogao čuti njene misli. Oči Belle Swan nastavile su me ispitivati, i nesmetan pogled na zvijezde me i dalje ometao. S teškim uzdahom, odustao sam i ustao na noge. Ako budem trčao¸vratit ću se u Carlisleov auto za manje od sata...
U žurbi da vidim obitelj – i željno očekujući da budem Edward koji se suočava sa stvarima – potrčao sam preko zvjezdanog snježnog polja, ne ostavljajući tragove.
Back to top Go down
https://tikitiki.iftopic.com
Admin
Admin
Admin
Admin


Posts : 16
Join date : 2012-11-08
Age : 40

Test test test Empty
PostSubject: Re: Test test test   Test test test EmptyWed Nov 21, 2012 1:21 pm

Admin wrote:
Original:

Oslonio sam se na meki nanos snijega, puštajući da se suhi prah oblikuje pod mojom težinom. Koža mi se ohladila tako da je pristajala sa zrakom oko mene, i male komadiće leda sam osjetio pod kožom kao baršun.
Nebo iznad mene bilo je čisto, briljantno sa zvijezdama, na nekim mjestima sjajeći se plavičasto, na drugim žućkasto. Zvijezde su stvarale veličanstvene, vrludave oblike naspram crnog svemira – impresivan prizor. Nevjerojatno lijepo. Radije, trebalo je biti nevjerojatno. Bilo bi, kada bih bio sposoban istinski pogledati.
Nije mi bilo ništa bolje. Prošlo je šest dana, šest dana koliko sam se krio ovdje, u praznoj divljini Denalija, ali nisam bio ništa bliži slobodi nego onog trenutka kad sam prvi put uhvatio njen miris. Kada sam zurio u okićeno nebo, kao da je postojala prepreka između njegove ljepote i mojih očiju. Prepreka je bila lice, neosobito ljudsko lice, ali jednostavno ga nisam uspio istjerati iz uma.
Čuo sam približavanje misli, prije nego sam čuo korake koji su ih pratili. Zvuk kretanja bio je samo nerazgovijetan šapat po prahu. Nisam bio iznenađen što me Tanya pratila do ovdje. Znao sam da je prevrtala po ovom razgovoru prošlih dana, odgađajući ga sve dok nije bila sigurna što želi reći.
Pojavila se u videokrugu pedesetak metara od mene, živahno skočivši na vrh crne stijene i tamo održavajući ravnotežu. Tanyina koža bila je srebrna pod svjetlosti zvijezda, a njene duge kovrče inače blijede, poprimile su ružičastu boju. Žute oči zablještale su nakon što me locirala napola zakopanog u snijegu, u usne su joj se polako razvukle u smiješak. Izvrsno. Kada bih je mogao vidjeti. Uzdahnuo sam.
Čučnula je, prsti su joj doticali kamen, i tijelo joj se savilo.
Topovska kugla, pomislila je.
Bacila se u zrak; oblik tijela joj je postao tamna, uvijena sjena kada se graciozno ispružila između mene i zvijezda. Savila se u kuglu nakon što je srušila nasip snijega pored mene. Mećava snijega podigla se oko mene. Zvijezde su se zatamnile kada sam se našao duboko zakopan u meke kao perje ledene kristale.
Ponovno sam uzdahnuo, ali se nisam pomaknuo da se iskopam. Crnoća ispod snijega nije ni pogoršala ni poboljšala pogled. I dalje sam vidio isto lice.
''Edward?''
Onda je snijeg ponovno poletio, kad me Tanya brzo otkopala. Maknula mi je snijeg s nepomičnog lica, izbjegavajući me pogledati u oči.
''Oprosti'', promrmljala je. '' Šalila sam se''.
''Znam. Bilo je smiješno.''
Usne su joj se savile.
''Irina i Kate su rekle da te trebam ostaviti na miru. Misle da ti idem na živce.''
''Uopće ne'', uvjerio sam je. '' Naprotiv, ja sam taj koji je nepristojan – grozno nepristojan. Zbilja mi je žao.''

Ideš kući, zar ne? Pomislila je.
''Nisam još... posve... odlučio.''
Ali ne ostaješ ni ovdje. Sad su joj misli bile sjetne, žalosne.
''Ne. Izgleda da ne...pomaže.''
Napravila je grimasu. ''Moja krivnja, zar ne?''
''Naravno da ne,'' glatko sam izlagao.
Ne budi džentlmen.
Nasmijao sam se.
Radim ti neugodnosti, optužila se.
''Ne.''
Podigla je jednu obrvu, izraz tolike sumnje da sam se morao nasmijati. Jedan kratak osmijeh, praćen još jednim uzdahom.
''Uredu,'' priznao sam. ''Pomalo.''
I ona je uzdahnula i stavila ruke pod bradu. Misli su joj bile razočarane.
''Tisuću puta si ljepša od zvijezda, Tanya. Naravno, ti si posve svjesna toga. Nemoj dopustiti da ti moja tvrdoglavost potkopa samopouzdanje.'' Zacerekao sam se nevjerojatnosti toga.
''Nisam navikla na odbijanje'' progunđala je i napućila donju usnu.
''Naravno da nisi,'' složio sam se, i pokušao s malo uspjeha blokirati naviranje njenog sjećanja o uspješnim osvajanjima. Većinom je preferirala ljudske muškarce – prvo, bilo ih je mnogo više, s dodatkom da su bili meki i topli. I uvijek požudni, definitivno.
''Smrtnici'', zezao sam je, nadajući se da ću prekinuti slike koje su joj izvirale iz glave. Namrštila se, svijetleći zubima. ''Originalni.''
Suprotno Carlisleu, Tanya i njene sestre su polako otkrivale savjest. Na kraju, njihova sklonost ljudskim muškarcima ih je okrenula od krvoprolića. Sada su muškarci koje su voljele...živi.
''Kada si se pojavio ovdje,'' polako je rekla. ''Pomislila sam da ...''
Znao sam što je pomislila. I mogao sam pogoditi što je osjećala. Ali trenutno nisam bio u najboljem stanju za analitička promišljanja.

''Pomislila si da sam se predomislio.''
''Da.'' Namrštila se.
''Užasno mi je žao što se poigravam s tvojim očekivanjima, Tanya. Nisam htio – nisam mislio. Samo je to što sam ih napustio...u žurbi.''
''Da ne pretpostavljam da ćeš mi reći zašto...?''
Savio sam noge pod ruke i jako se prignuo. ''Ne želim pričati o tome.''
Tanya, Irina i Kate bile su jako dobre u životu za koji su se opredijelile. U nekim pogledima bolje čak i od Carlislea. Unatoč suludoj blizini koju su si dopuštale s onima – koji su im nekoć bili – plijen, nisu radile pogreške. Bio sam previše posramljen da priznam Tanyi svoju slabost.
''Problemi s ženama?'', pogodila je ignorirajući moje opiranje. Ispustio sam turoban osmjeh. ''Ne na način na koji misliš.''
''Onda je zašutila.'' Slušao sam joj misli dok je prelazila kroz različita pogađanja, pokušavajući protumačiti značenje mojih riječi.

''Nisi ni blizu'', rekao sam joj.
''Jedan nagovještaj?'' pitala je.
''Molim te, pusti to, Tanya.''
I dalje je bila tiho, spekulirajući. Ignorirao sam je, uzaludno pokušavajući razaznati zvijezde. Odustala je nakon tihog trenutka, i misli su joj poprimile drugi pravac. Kamo ćeš otići, Edwarde, kada odeš? Nazad Carlisleu?
''Ne znam baš, '' prošaptao sam.
Kamo ću otići? Nisam mogao zamisliti nijedno mjesto na svijetu koje bi me interesiralo. Nije bilo ništa što sam htio vidjeti ili raditi. Jer, bez obzira kamo otišao, neću ići prema nikamo – bježat ću.
Mrzio sam to. Kada sam postao takva kukavica?
Tanya je prebacila svoju tanku ruku oko mojih ramena. Ukočio sam se, ali nisam ustuknuo od dodira. Nije ovo shvaćala kao ništa više od prijateljske utjehe. Većinom. ''Mislim da ćeš se vratiti,'' rekla je glasom koji je još samo malo nagoviještao njen davno izgubljen ruski naglasak. Bez obzira što je...ili tko je...taj tko te lovi. Suočit ćeš se s njim. Ti si taj tip.
Misli su joj se podudarale s riječima. Pokušao sam prigrliti viziju sebe koju je nosila u glavi. Onu koja se suočava sa stvarima. Bilo je ugodno ponovno razmišljati o sebi na taj način. Nikad nisam sumnjao u svoju hrabrost, svoju sposobnost da se suočim s teškoćama, prije tog užasnog sata biologije u srednjoj školi, tako nedavnog.
Poljubio sam je u obraz, brzo se povlačeći nakon što je stisnula lice uz moje, usne su joj se opet namrštile. Tužno se smješkala mojoj brzini.
''Hvala ti, Tanya. Trebao sam to čuti.''
Misli su joj poprimile jadan ton. ''Dobrodošao si, valjda. Želim samo da budeš razumniji, Edward.''
''Oprosti, Tanya. Znaš da si predobra za mene. Ja još... samo nisam našao ono što tražim.''
''Pa, ako odeš prije nego te još jednom vidim...zbogom, Edward.''
''Zbogom, Tanya.'' Kada sam rekao te riječi, mogao sam vidjeti. Mogao sam se vidjeti kako odlazim. Da sam dosta snažan da s vratim na jedinom mjesto gdje sam želio biti. ''Hvala, još jednom.''
Bila je na nogama u jednom brzom pokretu, i onda je otrčala, klizeći preko snijega tako brzo da joj stopala nisu imala vremena stati u snijeg, nije ostavila tragove za sobom.
Usne su mi se izvile u razočaranju. Nisam volio nanositi Tanyi bol, iako joj osjećaji nisu bili duboki, posve nevini, i u svakom slučaju, ne neki koje bih mogao uzvratiti. I dalje se nisam uopće osjećao kao džentlmen.
Položio sam bradu na koljena i nastavio gledati u zvijezde i uhvatio se kako sam nemiran što sam sam.
Znao sam da bi me Alice vidjela kako se vraćam kući, da bi rekla ostalima. To bi ih usrećilo – ponajviše Carlislea i Esme. Ali zagledao sam se još malo u zvijezde, pokušavajući vidjeti prijašnje lice u glavi. Između mene i briljantnih svjetala na nebu, par zbunjenih čokoladno-smeđih očiju me gledao, i činilo se kao da pitaju, što ova odluka znači za njih. Naravno, nisam bio siguran, je li to bila informacija koju su njene znatiželjne oči tražile. Čak i u mašti, nisam mogao čuti njene misli. Oči Belle Swan nastavile su me ispitivati, i nesmetan pogled na zvijezde me i dalje ometao. S teškim uzdahom, odustao sam i ustao na noge. Ako budem trčao¸vratit ću se u Carlisleov auto za manje od sata...
U žurbi da vidim obitelj – i željno očekujući da budem Edward koji se suočava sa stvarima – potrčao sam preko zvjezdanog snježnog polja, ne ostavljajući tragove.
Back to top Go down
https://tikitiki.iftopic.com
Sponsored content





Test test test Empty
PostSubject: Re: Test test test   Test test test Empty

Back to top Go down
 
Test test test
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
tiki :: Ð - Announcemenet :: tetete-
Jump to: